SRBIJA OVAKVU BRUKU NE PAMTI, SMEJALI SE SUZAMA BOLESNOG DEČAKA: Blokaderi voditelji s Nove S brutalno ga ismevali jer se obradovao Vučiću na svom kućnom pragu
U seriji blokaderskih bruka, bestidnih laži, izmišljotina i gnusnih podmetačina, za ovih godinu i po, jedna je nadmašila sve, čak i onu da je u blokadi u Valjevu umrlo dete?!
Sramno televizijsko kreveljenje na račun bolesnog dečaka iz Bajine Bašte koji se drznuo da se, eto, obraduje predsedniku svoje zemlje, prevazišlo je granicu sramote i dotaklo dno dna.
Blokaderi i njihovi mediji izgubili su svaki osećaj za meru, ljudskost ili empatiju, toliko da su "municiju" za pokušaj političkog obračuna sa aktuelnom vlašću našli u dečjim suzama, i to u suzama radosnicama mališana koji je bori s retkom teškom bolešću! Prvi i jedini greh tog deteta jeste - radost jer je u njegovu kuću u Bajinoj Bašti došao predsednik Republike Aleksandar Vučić i zagrlio ga!
Srbija je u proteklim danima ostala zgrožena potezom voditelja blokadera s Nove S Marka Stepanovića i Srđana Jovanovića, koji su brutalno ismevali osmogodišnjeg dečaka Andriju Kneževića iz Bajine Bašte koji boluje od Mojamoja bolesti (MMD).
Najpre je Stepanović počeo sramni segment emisije rečima:
- Što su deca oduševljena kad vide šefa. Dajte da vidimo jedan snimak, suze radosnice ovog dečaka, jer vidi svoga predsednika. Da li su radosnice videćemo - rugao se Stepanović detetu koje se uspešno leči u Švajcarskoj o trošku države.
Potom su pustili snimak malog Andrije kako plače od sreće što vidi Vučića, a kada su se vratili u program Stepanović je imitirao dečaka kako plače i govori "hvala, hvala".
U tom momentu se ubacuje Jovanović, ustaje sa stolice, i probija novo dno.
- Znaš kako je ovo snimano - počeo je, pa karikirao šta je Vučić navodno rekao dečaku:
- Slušaj, mali, ti ćeš sad kad ti ja priđem da se kao rasplačeš.
- Ali ja neću da plačem - rekao je dečak u njihovoj bolesnoj šali i u tom momentu Jovanović imitira prskanje suzavca ili biberspreja bolesnom detetu u oči koje kreće da vrišti i plače u njegovog imitaciji.
Potom nastavlja:
- Vučić kao kaže "snimaj sad" i govori mu da ne plače.
Ponovo na scenu stupa Stepanović.
- Jesi video kako se zbunio (Vučić, prim. nov), dete plače, pa ga gleda, pa ga zagrli - a onda nastavljaju sa bolesnim skečevima u kojem je glavni akter Vučić.
- Šta ti je, šta plačeš, bre, jesi ti blokader? - završili su, a potom jutros nastavili po istom:
- Onda je krenula ta priča, ova dvojica monstruma se podsmevaju bolesnoj deci. Ja sam onda uzeo da pregledam epizodu jučerašnju i da vidim da li stvarno negde nismo pogrešili. Ja lično mislim da nismo, gledaoci neka kažu - rekao je Stepanović.
Kao da jednom nije bilo dovoljno, voditeljski duo nastavio je i sledećeg jutra u istom stilu, pokazujući da se uopšte ne kaje zbog monstruoznog čina.
Njihovo sramno ponašanje naišlo je na opštu osudu javnosti a svoj sud dali su i analitičari, psiholozi, sociolozi...
Za voditelje blokadere nije sporno što nisu zaštitili bolesno dete, već ga iskoristili kao političku metu, voditelji blokaderi su nakon normalizacije svih oblika nasilja i govora mržnje sada normalizovali i verbalno nasilje nad decom! Izjava "nismo pogrešili" pokazuje potpuno odsustvo odgovornosti - i profesionalne i moralne, ocenjuju sagovornici Kurira.
U svemu vide zlo: Nenormalno je smejati se suzama jednog deteta
Sociolog Bojan Panaotović za Kurir je tim povodom ranije rekao da je "neljudski" i "izvan svake politike i moralnog kodeksa" ismevanje bolesnog deteta.
- Nezavisno od političkih, nacionalnih, verskih i drugih opredeljenja u savremenim društvima opšte je prihvaćena norma da je ismevanje bolesnih ljudi, a naročito bolesne dece neprihvatljivo, nemoralno i za svaku osudu. Srbija sada izdavaja neuporedivo više novca za lečenje dece sa retkim bolestima, nego što je radila nekada, ta krivulja izdvajanja sredstava ide uzlaznom putanjom što je izuzetno važno.
Predsednik Vučić tu nije došao kao lekar da nekog leči, ali ako je jedan političar uložio napor i svoj uticaj da se omogući lečenje dece u inostranstvu o trošku države, sasvim je pririodno da roditelji tog deteta, pa i sam dečak osećaju radost i zahvalnost kada ga vide. Nije neobično što dete plače, pa i njegovi roditelji, jer oni tako sagledavaju stvari. Nenormalno je smejati se suzama jednog deteta, a kamoli mališanu koje ima retku bolest i srećno je što se leči. Možete nekog da ne volite i da se ne slažete ideološki sa njim, ali ne možete da izvitoperite stvarnost i da u svemu vidite zlo - ocenjuje Panaotović.
- Nije normalno da u svemu vidite zlo i sve da pokušavate da predstavite kao zlo. Nešto što je nesumnjivo dobro se izvrgava ruglu i pokušava da se predstavi kao nešto loše i to već govori o patologiji.
Ne može sve da bude zlo, i lečenje dece sa retkim bolestima i izdvajanje novca za inovativne lekove, i rušenje mosta iz doba Adolfa Hitlera i nemačke okupacije u Beogradu koji je predstavlja potencijalnu opasnost po bezbednost građana, i izgradnja autoputeva... Ipak, vreme je ono koja majstorski daje odgovore na sva pitanja, što bi rekao Njegoš: i ko je bio zao, i ko dobar, i ko čovek i ko nečovek - ističe Panaotović.
Patološka mržnja, izbrisane sve etičke granice
Profesor na Fakultetu političkih nauka Milan Petričković nema dilemu da je ovde bio cilj da se medijski zloupotrebi bolest jednog deteta, kao i da su ovim izbrisane sve etičke granice.
- Očigledno ne postoje granice nipodaštavanja, izokretanja i zloupotrebe u pokušajima da se u javnom prostoru nanese neka šteta aktuelnoj vlasti. Nije ovo oblik bolesnog humora, već, u nedostatku političkih ideja ili kritike, se ide na varijantu da se kroz jednu patološku mržnju tumači sve što se dešava u Srbiji.
Stava sam da to nije medijska kuća, već politički instrument koji ima zadatak da dehumanizuje predsednika Republike. Pa ipak, čak i ako su hteli da blate predsednika - to nikako nisu smeli preko deteta, a kamoli od mališana koji boluje od retke bolesti! Da se jedan dečak uzima za motiv političkog razračunavanja je beskrupolozno i pokazuje da nemaju ni minimalan osećaj obzirnosti, empatičkog odnosa prema bilo kome i moralne ljudske čistote - govori Petričković.
Profesor Petričković: Skupo će ih koštati na izborima jer je naš narod kolektivno bolećiv na decu i nepravdu
Profesor FPN je, kaže, siguran da će "ovu grupaciju ljudi to mnogo koštati i na izborima".
- Jer je naš narod kolektivno saosećajan, empatičan, bolećiv na decu i nepravdu, takav nam je kolektivni arhetip. Ovim pokušajem performansa i manipulacija su najviše rekli o sebi, a sasvim je normalno da je tom dečaku značio neposredan i direktan kontakt i zagrljaj s predsednikom države, koji je uzgred jedan od retkih predsednika koji se trudi da što više lično komunicira s građanima i sluša njihove probleme, jer se u ličnom kontaktu sazna mnogo važnih stvari - zaključio je profesor Petričković.
A šta se zapravo dogodilo u Bajinoj Bašti
Ono što se zbilo u Bajinoj Bašti mnogo je jači pokazatelj nečeg sasvim drugog, a to je trend omalovažavanja svih i svega što je u bilo kakvoj vezi s Aleksandrom Vučićem. Toga nije bilo pošteđeno ni dete jer je blokaderima prioritet, posebno pred izbore, da nastave višegodišnji obrazac posramljivanja i javnog sramoćenja svih koji glasaju za liste s imenom Aleksandra Vučića uvredama poput "stoka, krezubi, nepismeni..." nesvesni da možda vređaju najboljeg prijatelja, kuma, prvog komšiju, rodbinu jer je glasanje tajno a ko šta zaokružuje njegova je lična stvar.
Drugi problem je tolika ostrašćenost i potpuno odsustvo objektivnosti jer ne moraš nekog da voliš ili da ti bude simpatičan da bi priznao da je ostvario značajan uspeh i rezultate, ma koliko ti lično bio odbojan.
I treće, ono što dobar deo racionalnih i uravnoteženih ljudi ne razume, jeste bezumna potreba da vređaš svakog ko ne misli kao ti, te da nekom drugom uskraćuješ pravo i da ga omalovažavaš zato što poštuje nekog drugog.
Da podsetimo, Vučić je polovinom marta posetio Bajinu Baštu i razgovarao sa građanima. U kuću Kneževića došao je na lični poziv malog Andrije koji je snimio video u kojem je rekao da mu je najveća želja da upozna predsednika.
A u trenutku kada je Vučić prošao kroz kapiju Kneževića, Andrija (8) nije mogao da sakrije svoja osećanja, stao je u potpunoj neverici i briznuo u plač, suze je krio ručicama. Vučić mu je tada rekao da je došao samo zbog njega i da se samo za razgovor sa njim spremao, dok je kasnije priznao da se i sam borio da ne zaplače.
"Danas mi je najbolji dan na celom svetu, dolazi mi predsednik..."
Andriji se želja ispunila pa je tako s porodicom, u potpunoj neverici, dočekao Aleksandra Vučića na pragu svoje kuće. Odmah je pao i zagrljaj kao između starih prijatelja.
- Danas mi je najbolji dan na celom svetu, dolazi mi predsednik, rekao je Andrija uoči Vučićevog dolaska ne skrivajući nestrpljenje.
U trenutku kada je predsednik prošao kroz kapiju Kneževića, Andrija nije mogao da sakrije svoja osećanja, pa je zaplakao.
I predsednik je jedva zadržao suze pa ovako rekao:
- Samo sam zbog tebe došao, samo sam se za razgovor zbog tebe spremio...
- Samo sam zbog Andrije ovde. On mi je danas najvažniji na celom svetu. Kada sam pročitao sa čim se sve bori ovaj mali anđeo i koliko je hrabar, teško sam izdržao da ne zaplačem... - Imali smo mnogo tema za razgovor, od Zvezde, do šaha. Pošto mi je rekao da voli šah, obećao sam mu da će sutra od mene dobiti jedan specijalan, a onda kad dođem sledeći put, očekujem da će da me pobedi.
Već sutradan stigao je i obećani šah...
Reagovanje Vučića
"Nisam znao da takvi ljudi postoje, Bog sve vidi"
Ovim povodom reagovao je i predsednik Srbije Aleksandar Vučić.
- Svašta sam video u prethodnim godinama, slušao sam laži o Jovanjici, zvučnom topu, hiljade laži. Danas sam morao da slušam kako je vreme da umrem. Ja razumem da postoje nekrofili. Ali da postoje ljudi koji će da se rugaju jednom divnom, prepametnom, teško bolesnom dečaku samo zato što sam ga ja zagrlio ili poljubio, nisam znao da takvi ljudi postoje.
Porodica malog Andrije je jaka, porodica koja će da se bori i izbori a za ove ljude koji to rade, ja njih ne mogu ni da mrzim, mogu samo da kažem da Bog sve vidi - poručio je predsednik odgovarajući na pitanja novinara.
Kurir.rs